Žiri kritike

Jelena Gavrilović, selektor BOSIFEST 2014

Najbitniji kriterijum mi je human pristup temi ili junaku, bez patetike i lažnog divljenja

Ove godine na BOSIFEST je stigao rekordan broj filmova više od sto iz svih krajeva sveta. Pred ovogodišnjom selektorkom rediteljkom Jelenom Gavrilović je nimalo lak zadatak. O tome kako je biti sa druge strane, koji kriterijumi su presudni u odabiru filmova, o značaju Bosifesta kako za same osobe sa invaliditetom tako i za sve ljubitelje dobrog filma, razgovarali smo sa mladom rediteljkom za naš sajt.

Kao reditelj najčešće ste u situaciji da ste ocenjivani, kako izgleda biti sa druge strane?

Velika je odgovornost, ali mi je jako zanimljivo. Trudim se da budem stroga i da finalna selekcija bude nešto iza čega mogu da stojim.

I ove godine pristiglo je mnogo filmova iz svih krajeva sveta, predstoji veliki posao ali na osnovu do sada odgledanih filmova šta možemo da očekujemo na petom Bosifestu?

Ono što je možda zajedničko svim filmovima koje sam do sada odabrala je da su glavni junaci užasno zanimljive ličnosti. Sve filmove sam gledala iz pozicije publike i zato sam nastojala da biram uzbudljive filmove koji drže pažnju ili svojom emocijom ili pitanjima koja postavljaju gledaocu. Bitno mi je da to budu filmovi koji nas ne ostavljaju ravnodušnim.

Na osnovu kojih kriterijuma birate filmove koji će ući u zvaničnu selekciju festivala?

Najbitniji kriterijum mi je human pristup temi ili junaku, bez patetike, bez lažnog divljenja, tražila sam iskren i prijateljski odnos između reditelja i aktera. Osim toga, bilo mi je bitno da vidm filmsku pismenost i neku rediteljsku ideju, maštu, umeće pričanja priče, kao i da je na tehničkom nivou film pristojno ostvaren. Najveće dileme mi prave filmovi koji imaju toplu i jaku emociju, ali nezadovoljavajuću realizaciju, ili obrnuto - dobro producirani filmovi kod kojih osećam hladnoću i sterilnost. Kao što sam rekla, za sada ostajem stroga i ne pristajem na kompromise, i dalje biram samo filmove koji su uspešni na više nivoa.

U čemu je značaj festivala kao što je Bosifest kako za osobe sa invaliditetom tako i za obične ljubitelje sedme umetnosti?
 Mislim da je za obe strane značajan upravo taj susret, poziv na komunikaciju i upoznavanje. Ono što ja lično najviše osećam je da ljudi generalno jako malo znaju o problemima osoba sa invaliditetom, i zbog tog nerazumevanja osećaju strah od njih i radije sklanjaju pogled u stranu. Po mom mišljenju, glavni cilj festivala kao što je Bosifest je da se taj jaz smanji, da se ukaže na sličnosti koje postoje među nama, a ne na razlike. Takođe, mislim da je iz ugla osoba sa invaliditetom značajno to što filmovi prikazuju snagu ljudskog duha, i u tom smislu deluju kao inspiracija i motivacija. Želim da svi filmovi koje odaberem imaju neki pozitivan pristup stvarima, da ukazuju na problem, ali i na to kako se on može rešiti- pre svega na ličnom, ali i na institucionalnom nivou.

Sa kojim predrasudama se najčešće susrećete kada je reč o osobama sa invaliditetom i njihovom ravnopravnom učešću u nekom umetničkom procesu?

Ono što sada sigurno znam je da se nešto što je nedostatak na jednoj strani, vrlo lako postaje velika prednost na drugoj. Gledala sam dokumentarac o venecuelanskoj slepoj fotografkinji koja pravi vrlo interesantne i autentične fotografije u mraku služeći se samo svojim čulom dodira. Takođe, film koji je snimio čovek koji je nakon teške povrede i dugog oporavka odlučio da prepešači celu Francusku i usput snimio prezanimljive ljude. To je neki pogled na stvari koji sam jurila u filmovima - mi nismo ono što ne umemo da uradimo, već ono što umemo.

Rediteljka Maja Miloš, selektor BOSIFEST 2013

Očekujte neočekivano

U svetu u kome se solidarnost i empatija sve više potiskuju i gube, filmovi koje ćemo imati prilike da vidimo na ovogodišnjem Bosi festivalu nas, pre svega, upućuju da razmislimo o tim bazičnim vrednostima humanog društva. Videćemo posebne filmove sa posebnim ličnostima, koje nisu drugačije zbog svog invaliditeta već zbog permanentne borbe i slavljenja života. To ih svakako čini posebnim i izrazitim u društvu koje je zapalo u apatiju. U takvom društvu često dominira površni pogled koji osobe sa invaliditetom isključivo vidi kao one koji ne koračaju. Ovi filmovi otkrivaju da oni zapravo koračaju i to po prostranstvima koje često većina u društvu ne može ni da zamisli. Hrabrost u izrazu, temi, postupku, doticanju iracionalnog, otvorenost pogleda tamo gde je društvo hendikepirano slepim mestima, sve to odlikuje filmove ovogodišnje selekcije. Oni će vas potresti, pokrenuti, pogoditi, naterati da se zamislite, nasmejati, iznenaditi. Očekujte neočekivano!

Reditelj Oleg Novković, selektor BOSIFEST 2012

Neuništivost života, jer nade uvek ima

Videćete različite filmove iz svih krajeva sveta. Drgačije kulture, običaje, društvene okolnosti. Upoznaćete najrazličitije karaktere i njihove životne priče. Gledaćete borbu, patnju, radost tugu, optimizam i pre svega želju za životom. Naučićete ponešto, doživećete i poistovetiti se sa zanimljivim ličnostima, zavolećete ih i razumeti. Približićete se nečemu što ste izbegavali - pogledajte i otkrićete - univerzalno ljudsko biće. Još jednom ćete otkriti vitalnost i životnu energiju. Neuništivost života, jer nade uvek ima. Dođite da gledate i shvatite.

Dobar i zanimljiv festival ne samo društveno odgovoran

Do sada sam imao prilike da gledam mnogo filmova koji su tretirali tematiku osoba sa invaliditetom, a neki od njih su postali pravi klasici kao na primer Rain Main ili My Left Foot, a neki su do te mere bili patetični da su kod mene izazivali onaj "bljak" osećaj u stomaku pomešan sa gađenjem zbog pohlepe pojedinih producenata spremnih da od nečije nevolje prave robu za prodaju. Međutim filmove koje sam pogledao u veoma kratkom roku (sa rokovima je uvek frka) za mene su ma koliko to zvučalo kao opšte mesto zaista potpuno novo iskustvo. Neki od njih su toliko ozbiljno snimljeni da mogu da budu domaći zadatak mnogim srpskim filmadžijama i njihovim "toplim ljudskim pričama". Fascinira odsustvo patetike i samosažaljiveg kukumavčenja. Vedri hrabri istraživački i na momente zaista potresni. Takvi su neki od filmova koje sam pogledao. Oni manje kvalitetni, koji se neće naći u zvaničnoj konkurenciji svojim šarmom su znali da nadomeste profesionalna neznanja i ograničenosti u budžetu. Dobar i zanimljiv festival ne samo društveno odgovoran.

Reditelj Darijan Mihajlović, član žirija 2011, 2012 i 2013.

Festival kvalitetom nadmašuje svaki prethodni