Filmske kritike

Bosifest u Universal Film Magazin

Među vestima i dešavanjima u filmskom svetu širom sveta u Universal film magazinu, objavljena je i najava za Bosifest 2014. Universal film je besplatni magazin koji spaja autore i filsmke festivale širom sveta. Misija ovog časopisa je da uz vesti i intresantne priče iz celog sveta podrži i poveže autore i festivale poštujući visoke standarde profesije.  Magazin je dostigao cifru od 1,6 miliona čitalaca u 100 zemalja širom sveta.

Lisa Pram koatur filma "Hromozom 5"

Festivali su jedini način za upoznavanje sa različitom publikom iz različitih zemalja

Španski dokumentarni film "Hromozom 5"  (Maria Ripoll & Lisa Pram, 2013.) osvojio je ove godine Grand Prix BOSIFEST. Film je zasnovan na intimnom dnevniku koji je vodila majka devojčice Andree koja boluje od retkog genetskog poremećaja nedostatka hromozoma 5. Dirljivo ispričana priča filmskim jezikom nikoga nije ostavila ravnodušnim pa ni   žiri koji je ove godine bio u sastavu: Slobodan Šijan, Srdan Golubović,Darijan Mihajlović. Kako je nastala ideja za ovaj film, koliko im znači nagrada sa Bosifesta, i kakve su reakcije publike za naš sajt ispričala nam je Lisa Pram, koautor i  majka devojčice junaka ovog filma.   

Koliko je čest pormećaj hromozoma 5 i koliko je javnost upoznata sa njim?

Ovo je redak genetski poremećaj koji nastaje nedostatkom hromozoma 5, a manifestuje se takozvanim mačijim zvukovima kod obolele dece. Prvi put je ovu bolest opisao Jérôme Lejeune 1963. godine. Ovaj poremećaj pogađa sve etničke grupe, i pojavljuje se jedan slučaj na 50.000 novorođenih beba. Češći je kod ženske dece.

Učestovali ste ma brojnim festivalima, kakve su reakcije publike?

Film je kod publike izazvao veoma jake emocije. Srećni smo i zahvalni da se priča širi i da su reakcije publike pozitivne.

 

Predrag Vukosavljević, autor filma „Dečak Jugoslav“

Svaka ideja koja promoviše filmove kao BOSIFEST mora da živi

Film „Dečak Jugoslav“, je prikazan u revijalnom delu na ovogodišnjem BOSIFEST-u. U intervjuu za naš sajt Vukosavljević nam je ispričao kako je nastao film „Dečak Jugoslav“, kakva je sudbina ovog dečaka, koliko je danas teško snimiiti dokumentarni film i u čemu je značaj festivala kao što je BOSIFEST.

Odakle je potekla  ideja da snimite film o dečaku Jugoslavu?

Potekla je iz televizijske reportaže jedne od vodećih stanica u našoj zemlji. Novinar je loše procenio Jugoslava pokušavši da priču predstavi više tužnom nego što ustvari jeste. Mislim da je pogrešno manipulisati iskrenim emocijama deteta zbog veće gledanosti. Nažalost TV program nam sve više ide u tom smeru.

Koliko je teško snimiti ovakav dokumentarni film i kako se odvijao sam proces snimanja?

U današnje vreme svaki filmski projekat je teško započeti bez pomoći, pre svega mislim na finansije. U našem slučaju priču su prepoznali ljudi iz Kancelarije za mlade Obrenovac i sindikat TENT-a bez kojih verovatno nikada ne bismo ušli u proces produkcije i snimanja. Zadovoljstvo je raditi posao koji volite a posebno kada ga usmerite u humane svrhe iako to nije uvek i moguće. Snimanje, rad na terenu, istraživanje, sve ukupno- sedam meseci. Postojale su četiri faze, istraživački rad i scenario, snimanje (knjiga snimanja) i montaža ali sam proces rada je činio jedno veliko zadovoljstvo posebno jer nam se u tim trenucima priključivao sve veći i veći broj ljudi koji su podržavali ceo projekat, pa je to predstavljalo posebnu satisfakciju a sa Jugoslavom i njegovom mamom Zokom smo sve bili bliži.

Sudbina dečaka privukla je veliku pažnju javnosti, koliko je film doprineo tome i da li ste upoznati u kom pravcu se nastavio odvijati život Jugoslava nakon ovog filma?

Film je pre svega imao humanitarni karakter, njegova osnovna namena je bila pomoć Jugoslavu koja je na premijeri u bioskopu "SKC"-a kroz dobrovoljni prilog već tada opravdala film. Sakupljen je novac neophodan za lekove i druge osnovne potrebe dečaka koji živi sa majkom. Popunili smo bioskopsku dvoranu i srećan sam što su svi sada uz Jugoslava. Verujem da je svest donekle drugačija kada se o takvim slučajevima govori, zajednica treba da bude tu, nadležni ljudi moraju da pomognu kada već postoji toliko ljudskih resursa. Imali smo tri prikazivanja u Obrenovcu, na "BOSIFEST"-u smo ušli u revijalni deo, a film je podržan i prikazan od strane Evropske agencije za razvoj i specijalne potrebe pri edukaciji mladih, Velika Britanija, London. Sa Jugoslavom smo u kontaktu, često se posećujemo, više ne koristi štake i stvari idu na bolje, on je veoma pozitivno dete.

U čemu je značaj održavanja festivala kao što je BOSIFEST?

Za Srbiju mnogo, konkretno u razvijanju odgovornog ponašanja zajednice i ustanova prema osobama sa invaliditetom i posebnim potrebama. Sviđa mi se i ideja prikazivanja pobedničkih filmova u drugim Beogradskim opštinama, mislim da su Obrenovac i njegova publika to svakako zaslužili.

Šta mislite o ideji da BOSIFEST nastavi svoj život i nakon zvaničnog završetka festivala, postprodukcijom nagrađenih filmova?

Svaka ideja koja promoviše filmove na ovaj način kao "BOSIFEST" mora da živi.

 

A- A+

POZIV VOLONTERIMA